Bosanski jezik i književnost Salihovic Network

Bosanski jezik je zajednički jezik za sve ljude koji žive u zemlji koja se još
prije naseljavanja Slavena na njeno tlo zove Bosna (u čije ime ukljucujem
Bosnu, Hercegovinu i Sandžak). To je kako historijska - tako i trenutno
aktualna činjenica. Sve druge tvrdnje su ništa drugo do manipulacije
nejezičke prirode. Prva bosanska država koja je imala bana i neovisnu vladu
osnovana je početkom X stoljeća.
Iz tog perioda sačuvani su najstariji pisani spomenici u Bosni - takozvani
stećci (natpisi na bogumilskim nadgrobnim pločama). Najstariji sačuvani
bosanski i jedan od najstarijih tekstova sa južnoslavenskog jezičnog
područja uopće je Povelja bana Kulina iz 1189. godine, u kojoj se reguliraju
trgovinski odnosi bosanske države s Dubrovačkom republikom.

Pisani jezik je upotrebljavan i mnogo ranije, ali za to, na zalost, danas ne
postoje dokazi, zahvaljujuci vandalskim nasrtajima susjednih zemalja i
napadima i pljacki bogatog kulturnog blaga zemlje Bosne. Od 1100-te do
1400-te Bosna je samostalno kraljevstvo, a jedno cijelo stoljece i
najmocnija drzava na Balkanu s sjevernim granicama na rijeci Savi, juznim
na Jadranu od Splita do Boke Kotorske, zapadnim u Lici, te istocnim
granicama u danasnjem Kosovu. Prvo banovina, a zatim i kraljevina je
vjesto odolijevala svim napadima izvana, i cak stavise - brzo se sirila.
Srednjovijekovna Bosna je bila organizirana na feudalnim principima, a
uporedo s drzavnim sistemom imala je i vlastitu, neovisnu bosansku crkvu,
koja je zagovarala dualisticko ucenje (crkva je izmedju ostalog prihvatala
Jevandjelje kao svetu knjigu, ali nije priznavala Kristovu bozanski prirodu).

Ime "bosanski jezik" prvi put se spominje 1300-te godine u djelu "Skazanie
iziavlieno o pismenah" (Historija pisanih jezika) koju je napisao najpoznatiji
vizantijski putopisac, Konstantin Filozof.

Prvi bosanski alfabet je bio glagoljica, ali nije dovoljno dokazana i izucena
njegova rasprostranjenost. Na nekoliko bogumilskih stijena pronadjenih u
zapadnoj Bosni zabiljezeni su i glagoljicni znakovi. Ali najstarije pismo koje
je imalo svoju upotrebu na bosanskim dvorovima i u crkvenim spisima je
posebno prilagodjena bosanska varijanta cirilicnog alfabeta, takozvana
bosancica, izgradjena na osnovama klinastog pisma.

Tokom 13-og stoljeca je srednjovijekovna Bosna, zbog svoje hereticke
krscanske vjere, manje ili vise bila na ratnoj nozi s vatikanskim papom, ili
bolje receno svojim katolickim susjedima na koje je papa imao jak utjecaj.
Sve je naposljetku dovelo do cinjenice da je kralj Tvrtko II Kotromanic bio
prisiljen priznati papinu vrhovnu vlast i primiti 2000 katolickih franciskanskih
svestenika i opata(kaludjera) koji bi prosirili katolicko ucenje u Bosni.
Tokom misije svestenici su upotrebljavali latinski jezik, sto je u izvijesnoj
mjeri utjecalo na srednjovijekovni bosanski jezik.